Ja sam ljubav prema tim narodnim našim radnjama usisao gotovo s majčinim mlijekom.

Milko (Mihovil) Cepelić rodio se u Vuki kraj Đakova 21. rujna 1853. u obrtničkoj obitelji slovačkoga podrijetla (Cepely). Studij filozofije i teologije završio je u Đakovu. Uz biskupa Josipa Jurja Strossmayera u Đakovu je proveo i veći dio svećeničkog života obnašajući različite biskupijske službe pri katedrali i na župi. Sveta Stolica dodijelila mu je počasne titule papinskog komornika i apostolskog protonotara. Umro je u Đakovu 26. ožujka 1920.

Osim pastoralnog, Cepelić je angažiranim kulturnim i političkim radom nastojao pridonijeti društvenom boljitku. Razvijao se pod snažnim utjecajem biskupa Strossmayera i njegovih domaćih i inozemnih suradnika – intelektualaca, umjetnika, domoljuba. Pisao je radove povijesne, etnografske i socio-ekonomske tematike, biografije književnika suvremenika, sabirao i objavljivao narodne junačke pjesme. Služio se s pet jezika, bio je izvrstan govornik i propovjednik, dobar poznavatelj zavičajne flore i faune. U politici Cepelić je bio vjerni sljedbenik Strossmayerovih ideja i pristaša rješenja hrvatskog nacionalnog pitanja u južnoslavenskim državotvornim okvirima. Kandidirao se dva puta na izborima za Sabor (1897. i 1901.).

Fotografija Milka Cepelića, oko 1880.

Vlasnica Đurđica Gross-Ašperger (Zagreb)

Osmrtnica Milka Cepelića, 1920.

Vlasnica Đurđica Gross-Ašperger (Zagreb)