Cepelićeva zbirka danas se čuva u Etnografskom muzeju, a obuhvaća ukupno 302 muzejska predmeta. Predmeti potječu uglavnom s područja Đakovštine, zatim iz Srijema, Bačke, Bosne, južne Mađarske, Posavine, Dalmacije i Kosova, iz vremena od sredine 18. do početka 20. stoljeća. Najveći dio zbirke čine otarci kao dekorativni uporabni predmeti ili dijelovi oglavlja. Slijede rupci, dijelovi odjevnoga ruha, uzorci raznovrsnoga tkanja i veza, nekoliko pisanica, naušnica, tikvica i jedna preslica.
Pripadajući „Katalog predmeta“ (1916.), u kojem je Cepelić zabilježio vrijedne biografske podatke i informacije o prikupljenoj građi (vlasnike, mjesto nalaza i/ili uporabe, primijenjene tehnike i nazive tkanja, veza i ornamenata), ostao je nažalost nedovršen. Originalni rukopis čuva se u Nadbiskupijskom arhivu u Đakovu, strojopis je u privatnom vlasništvu Cepelićeve pranećakinje Đurđice Gross-Ašperger, a dio teksta, koji se odnosi isključivo na prikupljenu građu, također u strojopisu, nalazi se u Etnografskom muzeju.