Pojedinac ne može mnogo, ali mnogo njih može učiniti, što inače cio nemoćan narod učiniti ne može.
U tekstu „Narodno tkivo i vezivo“, objavljenom u knjizi izdanoj povodom 50. obljetnice biskupovanja J. J. Strossmayera (1900.), Cepelić je iznio prijedlog o osnivanju „muzeja za tekstilija hrvatskog naroda“, koji bi bio preteča hrvatskoga etnografskog muzeja u Zagrebu. Time se svrstao u red istaknutih javnih osoba koje su, po uzoru na druge zemlje Austro-Ugarske Monarhije, na prijelazu stoljeća predlagale osnivanje takve specijalizirane nacionalne muzejske ustanove.
Cepeliću je ova ideja ostala vodiljom do kraja života pa je svoju zbirku tekstilnih predmeta oporučno ostavio tadašnjem Umjetno-obrtnom muzeju (danas Muzej za umjetnost i obrt), ali s napomenom da, ako se u međuvremenu osnuje etnografski muzej, građa pripadne toj ustanovi. Oporuku je napisao 1914. godine. Specijalizirani muzej osnovan je 1919. kao Etnografski odio Hrvatskog narodnog muzeja.